Sabato 3 Mar 2012, 8:58
prije dvijetisućešesnaest dana sa zabavnom i dragom ekipom našao sam se na malenom otoku nasred jedne masivne rijeke na jednom poznatom festivalu koji se odžava sada već neko vrijeme u susjednoj državi
stigli smo na kraju nastupa škotskog indie benda Sons and Daughters koji je ozbiljno žario i prašio a posebno plesačica koja je plesala kao zapaljena ciganka a tek je bilo negdje možda 5 sati i sunce je relativno pržilo
svi u bendu su nosili sunčane naočale i izgledali veoma kul
prije nego što su na stejđ skoknuli poznati mađarski bend čije sam ime potisnuo nakon dosta godina psihoterapije i prije nego je stejđ zauzeo bend zbog kojeg smo zapravo i došli u ovu daleku stranu i svima nepoznatu zemlju bend koji se inače odaziva na naziv krugovalniradioprijemnikglava znači prije svih na stejđ je stupio zanimljiv belgijski bend koji se skromno nazvao dEUS
nekoliko mjeseci prije tog festivala otkrili smo divan opus tog strašnog benda i zaljubili se u njihove najljepše hitove osobno najviše u Ideal Crash koji će mene svaki puta automatski asocirati na OK Computer 2.0 belgijska varijanta
ne znam koliko sam zapravo razuman sa tim stavom ali oprostit ću si ako mi svi ostali oproste
jučer sam imao veliku želju da prije koncerta skoknem na Zagrebdox i malo se kulturno uzdignem uz Četiri jahača ali prodavači karata nam nisu bili skloni i odlučili su prodati sve karte i napuniti dvoranu bez nas što je ja mislim veoma zločesto od njih
razočaran sam pomalo odazivom publike iako na neki način shvaćam da je dEUS dosta teško reklamirati prijateljima kojima se obično čini apsurdno davati svoticu veću od 100 kuna za bend koji im zvuči kao da ne žele odsvirati nešto katarzično na što bi njihovi novi potencijalni fanovi skakutali i ozljeđivali se pritom u strasnom zanosu nego se radije oslanjaju na brdo slow jamova i melodične refrene
e da stvar je u tome da je bend freking dobar i katarzičan kada ga se uživo sluša
doživljaj za svaku stvar je nemoguće doslovno predočiti novom slušatelju koji se pokušava navuči na bend sa nekom novim singlicom sa zadnjeg albuma
na koncertu sam se našao uz pomoć kolegice koja mi je omogućila ulaz u Tvornicu po diskontnoj cijeni tako da mi je to odmah uljepšalo cijeli doživljaj
tristotinjak ljudi ljudi koji se tamo našlo znalo je otprilike što mogu očekivati i vjerujem da su svi dobili upravo ono što su i očekivali ako čak ne i trunkicu više
bend je započeo sa The Final Blast na kojoj su malo trenirali tonca i zapravo radili završna podešavanja na zvuku
Zvuk se malo popravio na The Architect jednom od svježijih hitova sa pretposljednjeg albuma Vantage Point
Poslije slijedi Constant Now pa Oh Your God i onda Easy
sve kao lijepa priprema za Insant Street na kojoj su totalno razvalili
ne znam zašto ali ta me stvar na neki čudan način oduvijek podsjećala na Paranoid Android
ali opet kakva je razlika tu pjesmu čuti uživo nemoguće je opisati riječima ili znakovima
nakon hita sljedi još jedan genijaln stari hit u Theme From Turnpike koji isto tako barem 19 puta zvuči bolje uživo nego na ploči a na ploči ne na cdeu zvuči veličanstveno lijepo
fora je u tome da se bend odlučuje uživo ubrzati sve silne slow jamove tako da sve skupa zvuči brilijantno
slijedi lagani smiraj sa Dark Sets In i onda lijepa Nothing Really Ends nakon koje kreće Ghost
situacija se pomalo zakuhtava sa Keep You Close i onda sa prekrasnom poslasticom Little Arithmetics koja prati uobičajen obrazac sjajnih pjesama koje su lijepe na radiju ali još maestralnije uživo
prvi dio seta završava sa Bad Timing
pa onda malo duži pljesak i kreće bis na kojem se vidi da se bend polako ali sigurno zaljubljuje u svoju novu/staru publiku koju prvi puta zabavljaju na domaćem terenu
Tom Stajskičovjek se zapravo u ime cijelog benda pozvao nazad na ljeto, jesen ili bilokad glavno da se svi skupa opet vidimo tj da mi njih opet vidimo (hihoćemo se kao školarke)
Serpentine još jedan prekrasan bombončić koji otvara bis
Sun Ra nastavlja a sa Roses bend podiže atmosferu do vrhunca i zatvara prvi bis i onda nakon kraćeg odlska sa stejđa uz ovacije publike bend se opet vraća
sviraju odličnu Morticiachair i onda zaključuju priču sa genijalnom žesticom za kraj u obliku Suds & Soda pjesmom koja inače služi za vrbovanje novih dEUS fanova a recept za to je sljedeći
na domaćem stereu/radiju/zvučnom sistemu koji je pritom pojačan do maksimuma i smješten u nazovimo to dnevni boravak u kojem se nalazi samo stolić za kavu na kojem je izložena nekakva mrtva priroda i neka filozofska literatura
bas koji dominira ovom pjesmu animira mrtvu prirodu na stoliću koja pulsira u ritmu na koji se potencijalni novi fan koncentrira i onda ritmično skačući s lijeve na desnu ili s desne na lijevu nogu pleše/skače u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko stolića i postaje vjernik i svjedok
dEUS je bio prekrasan i veselim se unaprijed sljedećem susretu
a sad kreću pripreme za Wilco iako ne treba ni zanemariti činjenicu da je dan ranije Repetitor u gradu