Biografia

“…Ovu malu biografiju pisem u prvom licu, jer drugacije ne znam i ne mogu. Nadam se da mi nitko nece zamjeriti na tome… “Majke” smo osnovali Nedjeljko Ivkovic-Kilmister (bas) i ja, Goran Bare-Bare (vokal) u proljece 1984. u Vinkovcima. Pridru—ili su nam se Ivica Duspara (gitara), —eljko Mikulic-Korozija (bubanj) i Marin Pokrovac (solo gitara). Nismo imali nekih ambicija u smislu “rock kao posao”, a pogotovo ne snimanja LP ploce (iako smo o tome svi sanjali) jer smo se pomirili s cinjenicom da dolazimo iz provincije, a i glazba koju smo svirali se dosta razlikovala od tada—njeg mainstreama. No ljudi do cijeg nam je mi—ljenja stalo su nam stalno govorili kako je to dobro, a demo snimak koji smo snimili za svoje potrebe se poceo tu i tamo slu—ati. Tako je pjesma “Iz sve snage” zavr—ila na “Demo X” zagrebackog radija 101 (mislim da ju je pu—tao Dubravko Jagatic). Poceli smo svirati po zagrebackim i beogradskim klubovima. Poslije jedne takve svirke u zagrebackom Lapidariju upoznali smo i Zdenka Franjica, zacetnika nezavisne izdavacke scene koji nam je predlo—io izdavanje i distribuiranje audio kazete za svoju tek osnovanu etiketu “Slusaj najglasnije”. Skupili smo novce i za dva dana snimili 14 pjesama za nas tzv. nulti album. Kritike su bile ohrabrujuce, a i na svirke je pocelo dolaziti vi—e ljudi. I kad smo mislili da je sve super, gitarista Marin Pokrovac i jos dva nasa draga prijatelja Pavle Pap-Papo i Goran Matosevic -Bratanac pogibaju u automobilskoj nesreci vracajuci se s jedne nase probe. Taj dogadaj nas je zaledio na neko vrijeme. Medutim, rijesili smo da nastavimo dalje. I nastavili smo, svirki je bilo sve vise. Narocito je bio vazan nastup na ljubljanskom festivalu novih rock snaga “Novi Rock” (to je bio jako cijenjen rock festival u tadasnjoj Jugoslaviji). Poslije pobjede na toj svirci dogadanja oko nas su poceli pratiti tadasnji mainstream pop-rock magazini, a i rock kritika uopce. 1990. za izdavaca “Search and Enjoy” Aleksandra Dragaza i Ante Cikare izdajemo svoj prvi LP nazivom “Razum i bezumlje”. Kritike su bile od vrlo dobro do odlicno (u nekim anketama i album godine), no ono sto je najvaznije stvorila se publika, jako vjerna publika koja nas je pratila ma gdje god posli i dosli. Medutim nas napredak zaustavlja rat. Bavljenje glazbom dok se oko vas dogada krvoprolice se cinilo neumjesnim i smijesnim, tu se originalna postava Majki zauvijek raspada. Bilo je to gadno vrijeme, odjednom je sve nestalo. Ostao je samo heroin. Probleme s heroinom sam vukao od osnutka grupe ali uvijek je tu bio bend koji mi je davao neki smisao i spasavao me da ne potonem u totalno beznade. 1992. iako totalno ovisan i sluden ja, Bare, bubnjar Korozija i tada osamnaestogodisnji Zoran Calic na gitari pokrecemo “nove” Majke i pred kraj iste godine izdajemo svoj drugi LP i CD nazivom “Razdor”, a za izdavaca imamo T.R.I.P. (danas Croatia Records). Album je kod publike prosao odlicno, a podrzali su ga i rock kriticari vrlo dobrim kritikama. Nama je bilo bitno da sviramo i svirali smo - i to puno. 1994. u proljece izlazi nam album “Milost”, ovaj put samo CD i kaseta jer je vinil izasao iz upotrebe. Ovaj album smo snimili za etiketu “Heroina” (danas CBS). Tada prvi put u karijeri snimamo video spot. Iako su video spotovi vec 15 godina bili neminovnost, mi smo se tek tad za to odlucili. Vjerojatno jer nam to nije bilo potrebno, a i nismo bili neki veliki ljubitelji video spotova. Bilo kako bilo, pjesma za koju smo snimili video spot “Ja sam buducnost” postaje nase prvo obracanje siroj publici i nas prvi mali hit. U ljeto 1994. se razilazimo na godinu dana, a bubnjar Korozija zauvijek odlazi u Ameriku. Ponovno se skupljamo u ljeto 1995. grupi se pridruzuje tada osamnaestogodisnji Kruno Domacinovic na gitari koji se savrseno uklopio sa Zokijem, a umjesto Korozije za bubnjeve sjeda Caka. Bilo je super, dobili smo svjezi novi zvuk, isto uzbudljiv i mocan kao i onaj koji su stvarali Duspara i Pokrovac u 80-ima. Pocele su svirke te suradnja s ljudima iz tek osnovanog “Jabukatona”, no kao i uvijek do tada, kad nam krene dogodi se nesto lose. Meni krajem godine umire supruga Mirjana. Taj dogadaj me zamrznuo i razmisljao sam da odem i ja. Medutim, nekoliko pogleda prekrasnog djeteta, tada jednogodisnjeg sina Mirana te nekoliko savjeta moje majke mi daju snagu da se vratim. Nastavili smo u proljece 1996. i odlazimo u studio snimati album. Ali nevolje ne prestaju. Usred snimanja albuma Kilmisteru umire otac Ðuro. Mi ostali nastavljamo snimanje, a nakon nekog vremena vraca se i Kilmister (kako mu je bilo samo on zna). Pocetkom ljeta iste godine izlazi album “Vrijeme je da se krene”. CD izlazi popracen odlicnim spotom “Mene ne zanima” (rezija Gonzo). Publika je album docekala odlicno i kriticari, do cijeg nam je misljenja stalo, su album pohvalili odlicnim kritikama. Sviralo se sve visee tako da su u “Jabukatonu” odlucili izdati live album naziva “—ivot, u—ivo”. Album je snimljen u Zagrebu, mala dvorana Doma sportova. I tako sve do proljeca 1998. kad odlazimo u Ljubljanu snimati album “Put do srca sunca”. Na promo turneji moje psiho-fizicko stanje se jako pogor—alo. Zaredali su se ekscesi. Poslije jednog takvog, u proljece 1999. iz grupe odlazi gitarista i koautor Zoki. Nakon smirivanja situacije i mog odlaska na lijecenje od ovisnosti o te—kim drogama i alkoholu, odlucujemo nastaviti dalje. Na Zoranovo mjesto dolazi Berislav Bla—evic-Bero (hamond orgulje), clan tada—njeg Parnog valjka, a na mjesto bubnjara Cake koji je takoder oti—ao dolazi Tomas (ex Anestezija, Divlje jagode). Svirali smo u tom sastavu od svibnja 1999. do rujna 2000., tada smo napravili svoj zadnji koncert (festival “Zagreb gori”). Poslije toga ja sam odlucio izdati solo album i izdao sam ih 3, prva 2 dosta uspje—na. Zoran Calic je svirao s nekim slovenskim rock grupama da bi se na kraju, oko 2004., ustalio s Kilmisterom i Alenom Marinom (ex Kojoti) u sastavu Elektrobuda. 2006. su izdali jedan album. Pred sam kraj 2006. Zoran i ja se ponovno igrom slucaja srecemo i nakon par susreta odlucujemo ponovno zasvirati. Kilmister i Kruno se rado odazivaju na na— poziv i eto, Majke su ponovno tu. Ponovno smo tu, ne da bi odsvirali par koncerata, ponovno smo tu da sviramo rock n’ roll glazbu. Do kada, to nitko ne zna ali nije ni va—no. Va—na je rock muzika i sva magija koju stvara.

Goran Bare, 19.2.2007.

p.s. ovo su samo najva—niji dogadaji i neka se ne uvrijede oni mnogi koje nisam spomenuo, a bili su neko vrijeme s nama.

Autore modifica: Kocnica (data: Gen 1 2009, 15:43)

Tutti i contenuti forniti dagli utenti su questa pagina sono disponibili in base ai termini della licenza Creative Commons Attribution/Share-Alike.
I contenuti potrebbero essere concessi in licenza anche in base ai termini della GNU Free Documentation License.

Dati principali

Generati da informazioni formattate nella wiki.

Nessuna informazione su questo artista

Questa è la versione 1. Visualizza quelle precedenti, oppure commenta questa wiki.

Puoi anche visualizzare un elenco di tutte le modifiche recenti alle wiki.

Ulteriori informazioni

Da altre fonti.

Collegamenti
Etichette